Vodovod Sokobanje raspolaže sa 2 rezervoara kapaciteta 800 i 200 kubnih metara. Služba Vodovoda i kanalizacije u svom sastavu ima i labaratoriju za ispitivanje pitke vode na fabrici vode, a u sastavu vodovodne i kanalizacione mreže ima jedinstveno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Upravnik vodovoda i kanalizacije je Zoran Ristić. 

U okviru javnog komunalnog preduzeća „Napredak” posluje odeljenje za održavanje vodovodne i kanalizacione mreže kako u Sokobnji, tako i u seoskim mesnim zajednicama. Vodovodna mreža na teritoriji Sokobanje je dužine od oko 50km sa 4000 priključaka, dok je dužina kanalizacione mreže oko 30km. Na teritoriji Sokobanje postoji značajan broj veoma kvalitetne pijaće vode od kojih se oni sa najvećim kapacitetom koriste za vodosnabdevanje grada. Sokobanja se snabdeva vodom sa tri kraška izvorišta, Ozren, Vrelo i Bela voda, fabričkom vodom Carina i istražnim bunarom Lepterija.

Izvorište „Ozren”

Ovaj izvor je kaptiran još pre II svetskog rata za potrebe sanatorijuma „Ozren 2”, kada su zahvatane ručno manje količine vode. Pedesetih godina prošloga veka, instalirana je pumpna stanica kojom je automatski snabdevana bolnica kao i naselje „Ozren”. Sedamdesetih godina se rekonstruiše i uvećava mu se kapacitet i protok te postaje glavni vodosnabdevač naselja Sokobanja. Kapacitet izvorišta se kreće od 5 do 80 l/s a permanentna dezinfekcija se vrši tečnim hlorom. Voda sa ovog izvorišta pravi jezerce, vodopad „Ripaljku” i reku Gradašnicu, pritoku reke Moravice.

Izvorište „Vrelo”

Ovo je najstarije kaptirano izvorište. Kaptirano je 1934. godine i bilo je prvi organizovani cevovod za vodosnabdevanje i bio je direktno priključen u sistem. 1978. godine se gradi pumpna stanica pa se voda prepumpava u rezervoar „Borići”. Kapacitet ovog krečnjačkog izvora je od minimalnih 6 do maksimalnih 30 l/s. Od 1989. godine se dezinfekcija vrši automatski, tečnim hlorom.
Izvorište „Bela voda”

Izvorište „Bela voda”

Ovo je najmlađe kaptirano krečnjačko izvorište. Kaptiranje je izvršeno sedamdesetih godina. Kapacitet izvorišta se kreće od 6 do 30 l/s. Voda sa ovog izvora se preliva i obogaćuje reku Gradašnicu.

Fabrika vode „Carina”

Dezinfekcija vode se vrši minimalnom količinom tečnog hlora na samom izvorištu. Postrojenje na bazi sporih peščanih filtera je sagrađeno 1994. godine. Kapacitet varira od 20 do 40 l/s a voda se crpi iz reke Moravice, na jedanaestom kilometru od izvora. Kvalitet vode na mestu zahvata je II a klase. Kontrola vode se vrši u labaratoriji na samom postrojenju. Voda se u mrežu distribuira pumpom. Postrojenje radi samo u toku leta kada je umanjen kapacitet prirodnih izvora i kada se zbog turističke sezone uveća broj korisnika.

Postrojenje za preradu pitke vode „Lepterija”

Sagrađeno je 2003. godine na bušenom bunaru dubine 80m. Postrojenje radi na bazi brzih filtera i kapaciteta je 35 l/s. I ovo postrojenje se stavlja u pogon samo u špicu turističke sezone. Dezinfekcija vode se vrši na samom postrojenju a u rezervoar „Borići” se distribuira pumpama.

Postrojenje za preradu otpadnih voda

Postrojenje za preradu otpadnih voda je sagrađeno 1972. godine i bilo je prvo postrojenje takvog tipa u Evropi. Rađeno je po projektu Instituta Građevinskog fakulteta iz Niša a po patentu profesora Laze Ignjatovića. Postrojenje do danas radi na principu biološko mehaničkog prečišćavanja otpadnih voda. Kao tako jedinstveno je zauzelo posebno mesto u ekosistemu Ujedinjenih Nacija pa su je godinama posećivali svetski stručnjaci iz ove oblasti. Postrojenje se sastoji od grube rešetke za prečišćavanje krupnijih sastojaka otpadnih voda, mernog kanala sa Paršalovim meračem protoka, cevaste taložnice, digestera anaerobnu preradu mulja i iz polja za aeraciju. Do rekonstrukcije 2000. godine je bila je sagrađena i dodatna taložnica sa automatskim zgribačima mulja, pa se moglo prerađivati celih 70 l/s. U međuvremenu je došlo do havarije dograđenog dela i amortizacije starog dela iz 1972. godine, te je izvršena rekonstrukcija ali samo za kapacitete od 35 l/s. Završna faza prerade mulja je bila u obliku polja za sušenje mulja sa specijalnim vrstama glista koje su mulj prerađivale do najkvalitetnijeg humusa koga nazivaju Lumbrikau. Koristi se kao gnojivo za biljne kulture koje nisu jestive zbog hemijskih elemenata u humusu.
U okviru postrojenja za preradu otpadnih voda su sanitarni ribnjaci kao bio zavesa u preradi otpadnih voda sa ribljim vrstama kao što su šaran, amur i tostolobik.
Scroll to Top